Ovogodišnju duhovnu obnovu u Hrvatskoj katoličkoj misiji Bern, od 31. ožujka do 2. travnja 2017. godine, održao je prof. dr. fra Ivan Sesar, generalni definitor franjevačkoga reda u Rimu. Tema obnove je bila Preko patnje i boli do uskrsne radosti. Voditelj je želio potaći vjernike, kako u ovom korizmenom vremenu u isčekivanju Uskrsa, preko patnje i boli, po primjeru Isusa Krista, doći do uskrsne radosti.
Današnji čovjek boluje od nedostatka vremena
Kroz tri navedena dana i na tri mjesta u misiji: u Langenthalu, Bernu i Thunu, pozvao je vjernike da obnavljaju ono porušeno u svome životu i da to vrate u prvotno stanje, kroz pravi kontakt i razgovor s Bogom, u molitvi. Možemo zajednički razmišljati, naglasio je voditelj, ali svaki od nas osobno mora poduzeti korake, uzeti vremena i vratiti se duhovnom životu. Pri tome je prvenstveno najvažnije pronaći mir u svojoj duši, što je prvi cilj svakoga od nas. Sv. Augustin je rekao: „Za sebe si nas stvorio Gospodine i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi“. Stoga prvi korak treba biti susret sa samim sobom. S druge strane je činjenica da današnji čovjek boluje od nedostatka vremena. Ni u obitelji, ni u društvu, ni u životu, nikada nemamo vremena. A naši stari su uvijek pronašli vremena jedni za druge. Ostaje vječno pitanje: Kako rasporediti vrijeme danas? Ipak je činjenica da nam Bog daje uvijek „komadić vremena“. Istina je da je stres velika poteškoća današnjega čovjeka, ali ne uzimajmo zalogaje, koje ne možemo pojesti, naglasio je voditelj, te upozorio kako mladi čovjek danas troši zdravlje, da bi zaradio novac, a kada bude u starosti, onda će taj novac dati za zdravlje.
Obnoviti ono narušeno u našem duhovnom životu
Subotnje predavanje kako, u kontekstu zadane teme, preko patnje i boli doći do uskrsne radosti, počeo je voditelj konstatacijom, da je Bog stvorio čovjeka sebi slična, slobodna i kao jedino razumno biće, koji si kao takav uvijek s pravom postavlja pitanje, tko je on zapravo, kamo ide i koji je cilj njegova djelovanja i života. Kao što sportaši imaju jasne ciljeve, zašto tako naporno treniraju, tako bi i mi kršćani trebali promatrati cilj Isusa Krista, Blažene Djevice Marije i mnogih drugih svetaca te si to pitanje konkretno postaviti i tražiti odgovore, što očekujemo u svome životu, konkretno rečeno, što očekujemo i od ove duhovne obnove. Znamo li mi uistinu što je porušeno u našemu duhovnome životu i što treba i kako treba obnoviti, pita se voditelj, te naglašava da se i on želi s nama duhovno obnoviti.
Prvi korak je da budemo sami sebi iskreni te poput sv. Franje Asiškoga, da vrijedimo samo onoliko, koliko vrijedimo pred Bogom i ništa više. U daljnjem izlaganju je naglašeno da je čovjek prvenstveno biće odnosa, te da križ najbolje ilustrira kako se odnos prema Bogu treba izjednačiti s odnosom prema čovjeku, odnosno da ljubav prema Bogu uvijek uključuje i ljubav prema čovjeku. Čovjekova sloboda daje čovjeku istina mogućnost, da se uvijek treba osobno odlučivati za dobro i Boga ili za zlo i protiv Boga.
Obitelji je kolijevka ljubavi i kršćanskog odgoja
Boga se može i treba upoznati prvenstveno kroz Bibliju, kao Riječ Srca Božjega u ljudskome srcu. To se postiže svakodnevnim čitanjem sv. Pisma i pretakanjem Riječi Božje u ljudski život. Stvarno pitanje ostaje o našim kršćanskim dužnostima nedjelje, obiteljske i osobne molitve te bračnih i roditeljskih dužnosti. Isus ostaje za nas Put, Istina, Pravda, Ljubav i Život. Voditelj se s pravom pita, možemo li dati ono što nemamo, te naglašava na prvome mjestu da čovjek mora ljubiti samoga sebe, da bi takvom ljubavlju mogao poštivati i voljeti brata pored sebe te čuvati svoje zdravlje, jer smo svi hramovi Duha Svetoga. Egoizam je sasvim nešto drugo, nego ljubav i poštovanje dostojanstva samoga sebe. Osobito je važno da nam obitelji budu kolijevke ljubavi, kršćanskoga odgoja i crkve u malome, kako je to naglasio i 2. Vatikanski koncil.
Kristova muka je lijek i uzor
Nedjelja je bila vrhunac duhovne obnove. Zajedno s misionarom voditelj je služio sv. Mise u Langenthalu, Thunu i Bernu. Na prva dva mjesta voditelj je opširnim uvodom u Kristov misterij Muke i Uskrsnuća, a kasnije u sadržajnoj propovijedi, povezanoj sa čitanjima pete korizmene nedjelje, sažeo glavne misli teme duhovne obnove – kako preko patnje i boli stići do uskrsne radosti.
U prepunoj crkvi sv. Križa u Bernu, voditelj je na početku sv. Mise pozvao sve prisutne da kroz ispit savjesti prema križnim postajama obnovimo sebe i svoju vjeru. Pobožnost križnoga puta stara je kao i kršćanstvo te kao takva može pokazati proživljavanje Isusove muke kao djelo biblijske duhovnosti i promišljanja koje nas može učvrstiti u istini, nadi ljubavi I vjeri. U Isusovu križnome putu su sažeti svi oblici ljudskoga trpljenja: odbačenost, poniženje, tjelesna bol, smrtna borba, žalost i različite moralne patnje. Kristova muka je lijek i uzor, naglasio je sv. Toma Akvinski, te kao takva dostatna i može obuhvatiti čitav naš život te biti uzor krijeposti, ljubavi, strpljivosti, poniznosti i poslušnosti.
Svaki od nas nosi svoj križ poput Isusa, koji je križem uzeo naše boli i naše rane te postao zadušnica našega mira. Na svakoj postaji križnoga puta Isus uzima naše grijehe i grijehe čitavoga čovječanstva, jer kao Bog koji je postao čovjek, trpi za svakoga čovjeka i svakome želi donijeti spasenje po uzdignuću na drvo križa. Stoga trebamo pripraviti svoja srca i obnoviti se, očistiti od grijeha i tako primiti milosrđe darovano Kristovim križem, pozvao je voditelj vjernike, prije nego je analizirajući svaku postaju Isusova križnoga puta, da se uvijek ponovo prepoznavaju u pojedinim osobama s križnoga puta te da nosimo svoje životne križeve, unatoč padovima, te da jedni drugima pomažemo u nošenju njihovih križeva.
Ne pričajte o ljubavi nego ljubite
U propovijedi se voditelj osobito osvrnuo na nedjeljno evanđelje o Lazarovu uskrsnuću, te pozvao vjernike da u svim životnim situacijama ne zaboravimo da je Bog uvijek uz nas te da ga uvijek boli suza u našemu oku. Uvijek se trebamo nadati u Božju pomoć i Božji blagoslov i moliti Boga za zdravlje, uspjeh i mir. Osobito u našim obiteljima treba vladati mir, ljubav i dobrota. Ne zaboravimo, da upravo onda kada mislimo da nismo uslišani i da nas je Bog zaboravio i da mu je sve svjedno, da upravo tada po primjeru Isusa vidimo, da ni Njega Bog nije poštedio grozote križa, ali da ge je ipak Bog nakon smrti uzdigao uskrsnućem. Stoga vjerujmo da će i nama uzeti za dobro strpljivost i podnesenu patnju.
Čitava Biblija sadržana je u riječima iz prve Ivanove poslanice, da je Bog Ljubav i tko želi ostati u Bogu treba ostati i u Ljubavi prema svome bližnjemu, zaključio je voditelj obnove fra Ivan Sesar, te pozvao vjernike da ne pričaju o ljubavi prema bližnjemu, nego da ga ljubimo, da ne mrzimo ljude poradi grijeha i ne ljubimo grijeh i zablude poradi ljudi, nego da svakoga čovjeka procjenujemo po snazi njegove volje i da ga ljubimo kao svoga brata i kao samoga sebe.
Korizmena juha za Vukovar
Nakon nedjeljnih svetih misa, u svim navedenim mjestima je po tradiciji bila korizmena juha, zapravo dobar gulaš, te su vjernici ostali u dvoranama u zajedništvu i nakon euharistije. Zaradu od tih aktivnosti, milostinje tih dana obnove, nadopunjenu iz Kruha sv. Ante i misijskoga Caritasa (ukupno 10 000 CHF) osobno će odnijeti i najpotrebnijima u Vukovaru predati misionar fra Gojko Zovko u subotu 23. srpnja 2017. na nedjeljnoj župnoj misi u franjevačkome samostanu. Tom prigodom poziva sve vjernike misije, koji se za vrijeme ljetnoga odmora u domovini da sudjeluju u ovom slavlju. Inače, misija Bern je i 2011. posjetila Vukovar, te je misionar na pučkoj misi u franjevačkome samostanu predao gvardijanu misijski dar od 10 000 CHF. Prošle godine je pooslano također 3 000 CHF za obnovu vodotornja u Vukovaru. Misionar je u uskrsnoj čestitci uputio želju vjernicima da uvijek iz svojih slabosti uskrisavaju s Kristom i da se stalno duhovno obnavljaju te da im ovo preduskrsno vrijeme bude vrijeme istinskoga obraćenja i intenzivnoga upoznavanja s otajstvima Kristovim i da im Uskrs bude osobni blagdan, koji će uvijek trajati.
fra Gojko Zovko
foto: Ivan Ivić
