Bern, 18. listopada 2009.
Nakon uspješnog nastupa u Badenu, Gradsko kazalište Jastrebarsko je predstavom „Ljubica“ gostovalo i u glavnom gradu Švicarske, Bernu, gdje su ih srdačno dočekali vjernici Hrvatske katoličke misije Bern, zajedno sa ravnateljem fra Gojkom Zovkom.
Iako vidno umorni od putovanja i nastupa dan ranije u Badenu, članovi gradskog kazališta Jastrebarsko su s puno elana u vrlo kratkom vremenu, nešto više od sat vremena, uspjeli pripremiti i montirati sve potrebne rekvizite za izvođenje predstave „Ljubica“, a dio tima je učestvovao i u sv. misi, pjevajući zajedno s pjevačkim zborom HKM Bern. S tim činom su se stopili s vjernicima Misije i kako su na kraju sami rekli: „Osjećamo se kao da nastupamo doma“.
Ravnatelj HKM Bern fra Gojko Zovko je režiseru predstave Nini Škrabeu i producentu Zvonimiru Novoselu darovao knjigu „40 godina HKM u Švicarskoj“. Predsjednik Misijskog vijeća HKM Bern Ante Ćorluka je u ime vjernika zahvalio gostima na gostovanju i zaželio im sretan put u domovinu.
Nakon završetka sv. mise brojna publika se doslovno slila u dvoranu za prijeme i tražila se stolica više. Predstava je odigrana u tri čina i svaki od njih je izazvao kod publike gromoglasan smijeh i pljesak, a sa sigurnošću najveće oduševljenje je izazvao glumački majstor Velimir Kokot, koji je svoga Marka Uzorinca odigrao više nego dobro.
Nakon završetka predstave domaćini, Misijsko vijeće HKM Bern i članice Zajednice žena HKM Bern su goste ponudili ručkom, a poslije toga su u pratnji Tamare Tafre iz hrvatskog veleposlanstva u Bernu otišli u razgledanje grada Berna i potom krenuli na daleki put u domovinu.
U publici se nakon predstave čuo komentar kako je šteta da ovakvih događanja nema više kroz godinu, a možda je ovo prilika da se u buduće nešto promijeni na tom planu i da kazališne grupe malo češće navrate u glavni grad Švicarske.
*****
Nakon predstave razgovarali smo s režiserom i umjetničkim redateljem Ninom Škrabeom te sa producentom Zvonimirom Novoselom. Razgovor Vam prenosimo u cijelosti:
Portal: Gospodine Novosel, Vi i Vaša grupa iz Jastrebarskog ste već drugi dan u posjeti Hrvaticama i Hrvatima u Švicarskoj. Kako ste sve to doživjeli?
Novosel: Ovo je nama već drugo gostovanje u Švicarskoj, na neki način smo već stvorili i niz prijateljstava koja već izlaze iz 2006. godine kada smo po prvi puta bili ovdje u posjeti. A prije svega bih rekao par riječi o Gradskom kazalištu Jastrebarsko. Kazalište je jedno od najstarijih kazališta u Hrvatskoj. Imamo najboljeg kazališnog glumca u Hrvatskoj, Velimira Kokota, i mislim da smo jedno od cijenjenijih amaterskih kazališnih ansambala u Hrvastkoj. Čak se razmišljam je li ispravno reći : Amatersko kazalište? Jer, kako i Vaš župnik reče: razlika je u tome samo što mi petkom poslije svakodnevnog posla stajemo na kazališne daske, dok je profesionalcima to ušteđeno…smijeh. Vratimo se ozbiljnim stvarima; nakon četiri godine smo se odlučili ponovo posjetiti Hrvatski kulturni klub iz Badena, koji nas je i pozvao i naravno HKM ovdje u Bernu. Samim dolaskom u Švicarsku obišli smo svetište u Einsiedelnu, malo smo pogledali kako to Švicarci rade i mislim da ima dosta toga što bismo i mi dolje mogli primijeniti. Nakon toga smo bili u gostima u Badenu, razgledali smo grad, prespavali te odigrali predstavu i mogu reći da smo bili zadovoljni i smještajem i gostoprimstvom. Danas smo tu kod Vas u Bernu, nakon predstave idemo pogledati grad i potom natrag u domovinu.
Portal: Kako ste doživjeli publiku u Švicarskoj?
Novosel: Gledajte, postavlja se pitanje zašto mi uopće idemo na ova međunarodna gostovanja? Mi smatramo da našim sugrađanima koji ne žive u domovini nedostaje hrvatske riječi i hrvatske kulture. Na neki način to je naša misija da to prenesemo ovdje, a sama publika je divna kao i svaki puta do sada. Odlično nas prihvaćaju i mislim da su zvali na još.
Portal: Kakvi su Vam planovi u skoroj budućnosti, namjeravate li ponovo posjetiti Švicarsku?
Novosel: Mi u planu imamo nekoliko međunarodnih putovanja, neke smo već odradili; bili smo gosti u BiH i Srbiji, namjeravamo posjetiti Gradišće u Austriji, a u planu su i posjeti Hrvaticama i Hrvatima u Makedoniji i Crnoj Gori. Švicarska je naravno nešto posebno, ali sve to naravno treba uskladiti s našim financijskim mogućnostima, jer ovakva putovanja su prilično skupa i ako financijska konstrukcija nije zatvorena teško je nešto određeno reći. Ali ako se ti financijski uvjeti ispune, voljni smo i iduće godine posjetiti Švicarsku.
Portal: Vi kažete da posjećujete Hrvatice i Hrvate diljem Europe, vjerujem da surađujete i da imate potporu i Hrvatske matice iseljenika? Oni ipak raspolažu sa nekih 34 milijuna kuna za potrebe širenja kulture van granica domovine.
Novosel: Pa do sada nismo ostvarili kontakt sa HMI. Možda je problem da je teško uskladiti termine, ipak smo mi amatersko kazalište i mi ne možemo planirati previše daleko u budućnost. Teško je, ovdje kod Vas je problem dobiti odgovarajuću dvoranu, trebate je najmanje par mjeseci unaprijed rezervirati. Do danas nismo našli neki zajednički jezik, ali smo spremni surađivati sa svima.
Portal: Što mislite o Hrvatskoj matici iseljenika, hrvatskoj politici prema iseljenicima, te o Hrvatima u Bosni i Hercegovini?
Novosel: I sam imam dio obitelji u Njemačkoj, roditelji moje supruge žive i rade u Njemačkoj. Čak je i moja supruga živjela dugo u Njemačkoj, a danas je doma u Hrvatskoj. Mislim da bi trebali više njegovati ovakve stvari, jer ovdje više ne žive oni iz prve generacije iseljenika koji su dosta vezani za domovinu, koji dosta znaju o hrvatskoj kulturi, poznaju jezik itd… dok ovi mlađi, druga i treća generacija to gubi i mislim da je na nama odgovornost neovisno o politici. Politika bi trebala i više učiniti, da što bolje povežemo Hrvatice i Hrvate sa domovinom. Nama je najveća nagrada upravo ovako pune dvorane, burni pljesci, oduševljena publika.
Portal: Gospodine Novosel, zahvaljujem na razgovoru, hvala Vama i Vašim glumcima da ste nas posjetili i pružili dio domovine i sretan Vam put u domovinu.
Novosel: Hvala!
*****
Za portal je nekoliko riječi rekao i Nino Škrabe, režiser i redatelj predstave „Ljubica“
Portal : Gospodine Škrabe dobro nam došli u Bern. Molim Vas recite nam nekoliko riječi o Gradskom kazalištu Jastrebarsko.
Škrabe: Kazalište postoji već 41 godinu, mislim da smo jedno od napopularnijih amaterskih kazališta u Hrvatskoj. U našoj dugoj tradiciji osvojili smo niz vrijednih nagrada kako u domovini tako i u inozemstvu. Kroz kazalište je prošlo više od 2000 glumaca, ova zadnja generacija je vrlo uspješna. Počeli su od same mladosti, negdje s deset godina, a danas ste vidjeli koliko su napredovali. Imamo dva ansambla, veliki i dječji. Tako da pored ovih, izvodimo i dječje predstave.
Portal: Komedija Ljubica je nastala 2003 godine. Što Vas je ponuklo da ostvarite tako jedan projekt?
Škrabe: To je bila naša prva predstava još davne 1968. godine, onda smo igrali doslovno Šenou, a sada smo dešavanja iz devetnaestog stoljeća prebacili u ne tako daleku hrvatsku prošlost, točnije u 1941. godinu, kada se u Hrvatskoj sve lomilo. Bila je ideja da ju napravimo kao jedan mali Musical, glazbenu komediju iz sudbonosnih dana za hrvatski narod. Dana, koji nas još i danas koštaju.
Portal: Vi često nastupate ne samo pred publikom u domovini već i u inozemstvu. Osjetite li neku razliku između tih dviju publika?
Škrabe: Gledajte, naša publika doma je razmažena na naše predstave, za razliku kada dođemo kao danas kod vas u Švicarsku. Onda osjetimo to hrvatsko srce koje daleko jače tuče za domom, za Hrvatskom, nego ono naše u domovini. To se upravo danas dogodilo da su i izvođači i publika bili jedno. Za mene kao režisera i izvođača je nešto najbolje kada se publika i izvođači stope u jedno.
Portal: Kako doživljavate hrvatsku dijasporu?
Škrabe: Za mene osobno, mislim da je vrlo lako biti Hrvat u Jastrebarskom ili u Zagrebu, ali teško je biti Hrvat u Švicarskoj, Njemačkoj, ali na žalost ne samo u dijaspori već i u Bosni i Hercegovini. Pošto sam ja na neki način bosanskohercegovački zet, jer mi je supruga Ramkinja, onda sam posebno osjetljiv prema toj populaciji i volim ih i na sve strane pričam o njima i njihovoj teškoj sudbini. Smatram da ih moramo duplo više voljeti nego sami sebe.
Portal: Surađujete li s Hrvatskom maticom iseljenika?
Škrabe: Gledajte, mi živimo za kazalište dok profesionalci žive od kazališta. Mi smo amateri, a ta riječ potječe od latinske riječi Amare – što znači Voljeti. Pošto sam ja već više od 40 godina i pisac za profesionalna kazališa, mogu vam reći da su mi draži ovi amaterski. Sa HMI do sada nismo imali nikakvu suradnju. Ovo je isključivo naša inicijativa te pomoć Ministarstva kulture, Hrvatskog kulturnog kluba iz Badena, hrvatskog veleposlanstva i naših sugrađana koji žive i rade u Švicarskoj.
Portal: Država izdaje 34 milijuna kuna za promociju hrvatske kulture van granica domovine?!
Škrabe: Apsolutno bi trebalo. Ali tko smo mi da o tome odlučujemo? Ako nam što ponude, mi smo tu.
Portal: Imate li neku poruku za Hrvatice i Hrvate u Švicarskoj?
Škrabe: Jako vas volimo, volimo vas više nego što vi i mislite. Držite se i dođite nam, pozovite nas, doći čemo.
Portal: Planirate li nas u skoroj budućnosti ponovo posjetiti?
Škrabe: To ovisi o vama. Ako nas pozovete mi ćemo doći. Nas možete kontaktirati i putem interneta na adresihttp://www.gkj.hr/
Portal: Gospodine Škrabe, hvala Vam na razgovoru i sretan Vam povratak u domovinu.
Škrabe: Hvala i Vama svako dobro!
*****
Pogledajmo na kraju i fotozapis predstave „Ljubica“ održane 18. 10. 2009. u Bernu:
Fotozapis
(kliknite na sliku da ju povećate – pa još jednom kliknite do pune veličine)
http://www.croatia.ch/kako/091021.php